BERNSKI PLANINSKI PAS (Bernersennerhund)
Najpoželjniji ljubimac iz psećeg svijeta!
Nazvan je po bernskom kantonu u švicarskoj gdje je došao sa Rimljanima prateći Cezarovu vosjku, a tu se onda prilagodio i ostao. Ima sve karakteristike mastifa, a vjeruje se da potiće od molosa iz drevne Grčke i Rima. U njegovim precima se može otkriti nekih nasljednih osobina bernardinaca, njufaundlenda i rotvajlera. ?ive u dolinama i planinama na početku diljem švicarske gdje čuvaju stada i tjeraju goveda, čuvaju kuće, nose teret i vuku saonice sa mlijekom. Radni su psi izuzetno privlačnog izgleda vjerni svome gospodaru. Spadaju u red rijetkih trikolora u pasjem svijetu. Dugo su ostali u granicama svoje domovine. Prvi puta su se pojavili na jednoj izložbi 1904. godine kada ih je profesor Albert Heim standardizirao i odvojio od Appenzellerskog i Velikog švicarskog planinskog psa koji su se do tada vodili kao švicarski psi. Najviše ih je bilo južno od Berna u kraju Durrbach. U selima su ga koristili kao čuvara i sve više kao psa za pratnju i obiteljskog psa koji je inzvanredno oprezan i upozorava na sve što mu se učini sumnjivim.
On je izuzetno dobar kućni ljubimac koji traži dosta prostora ili šetnje, privržen obitelji, a naročito djeci, voli se poigrati i sa drugim životinjama. Izuzetno je poslušan, ali ne i ponizan, brzo shvaća zadane mu radnje, te je "mekan" za obučavanje. Može se školovati kao sportski pas jer postiže dobre rezultate. U Engleskoj ga oblače u odore za priredbe i slične atrakcije za prikupljanje novca u dobrotvorne svrhe. U čitavoj Europi je jako dobro zastupljen, a i u Americi mu je izuzetno porasla popularnost.
Na njemu prevladava crna boja, koja je prekrivena simetrično sa bakarnim plaštem, te bijelim ozračjima na repu, šapama, prsima (poput križa), te bijelom lisom na glavi. Mužjaci su u grebenu visine 64-70 cm, a ženke 58-66 cm gdje se tolerira do 2 cm. Težine su op FCI standardu 35-50 kg. Dlaka im je debela, srednje dužine, ravno ili malo valovita sa prirodnim sjajem i zahtijeva tjedno češljanje. Robusne su građe, snažnih kostiju, jake glave sa ravnom lubanjom, tamnosmeđih očiju dječje upitnog pogleda, snažnog proporcionalnog tijela, bujnog čupavog repa i zastavica na prednjim nogama.
Daleka povijest Bernskog planinskog psa nije dobro dokumentirana. Vrsta očito ima porijeklo iz mastifske vrste pasa koju su uzgojili Rimljani kada su došli u Švicarsku prije dvije tisuće godina. Rimski psi su bili korišteni za čuvanje i tjeranje krda dovezenih osvajačima. Stoljećima, od rimskog vremena, glavni zadatak ovih pasa je bio da budu radni psi, ali se malo pažnje posvećivalo očuvanju vrste kao ni utvrđivanju karakteristika vrste. Zaista, krajem 19. stoljeća, vrsta je skoro izumrla.
Srećom, početkom slijedećeg stoljeća, nekoliko ljubitelja Švicarskih pasa je shvatilo da bi zanemarivanje dobrih karakteristika stare pasmine bila pogreška. Ti pioniri su doveli Bernske planinske pse iz različitih izoliranih dolina u njihov domicilni kanton Bern i probudili zanimanje za ovu pasminu.. Pasmina je originalno nazvana Dürrbächler, prema zaselku i gostionici Dürrbach, u Švicarskoj gdje je pasmina prvo razvijena.
1902, 1904 i 1907 psi su bili izlagani na psećim izložbama. 1907 nekoliko uzgajivača iz regije Burgdorf odlučilo je unaprijediti uzgajanje ove domaće pasmine otkrivajući Dürrbächlera i popravljajući njegove prve standardne karakterisitke. Dürrbachler (kasnije nazvan Berner Sennenhund, prema uzoru na imenovanje drugih švicarskih pasmina) se polagano razvio u Švicarskoj, i na kraju našao ljubitelje i u drugim državama.
Prema današnjim zapisanim podacima, Isaac Scheiss, Kansaški farmer prvi je doveo par ovih pasa u Sjedinjene Američke Države 1926. Gospodin Scheiss nije uspio u svom pokušaju da registrira taj par u Američkom uzgajivačkom klubu. Deset godina kasnije, Glen Shadow iz Louisiane uvezao je još jedan par, Fridy v. Haslenbach i Quell v. Tiergarten. Trudom gosp. Shadowa AKC (American Kennel Club) pasmina je službeno prepoznata 1973 godine, sa Fridy i Quell koji su bili prvi registrirani u Sjedinjenim Državama. Pasmina se brojčano malo povećala u SAD-u prije 1941, a početkom Drugog svjetskog rata prekida se njihov daljnji uvoz. Nakon 1945 uvoz i registriranje se nastavlja. 1968, nekoliko se uzgajivača i vlasnika sastalo i osnovalo the Bernese Mountain Dog Club of America.
Bernski planinski pas je upečatljiv trobojan veliki pas. On je krupan i uravnotežen. On je inteligentan, jak i dovoljno okretan za težak i naporan rad za koji je bio i korišten u domicilnim planinama. Mužjaci izgledaju snažni, dok su kujice različitije i ženstvene.
Veličina, proporcije, supstanca
Visina do hrpta:
* mužjaci: 64-70 cm
* idealna visina: 66-68 cm
* ženke: 58-66
* idealna visina: 60-63 cm
Po izgledu četvrtasti, Bernski planinski psi su malo dulji u tijelu nego što su visoki. Jake kosti su velikog značaja. Tijelo je puno.
Glava
Izraz je inteligentan, živahan i nježan. Oči su tamno smeđe i lagano ovalne sa blizu spojenim kapcima. Izvrnuti ili okrenuti kapci su ozbiljne greške. Plava boja očiju je diskvalifikacija. Uši su srednje veličine, visoko postavljene, trokutastog oblika, nježno zaokružene na vrhu, i bliže glavi u mirovanju. Kad je bernski planinski pas uzbuđen, uši su postavljene naprijed i podignute prema tjemenu a vrh uha je u ravnini sa vrhom lubanje. Lubanja je ravna na vrhu i široka, sa laganim naborom i dobro određen ali ne preizražajnom točkom. Njuška je jaka i ravna. Nos je uvijek crni. Usnice su čiste i kao što je Bernski planinski pas suho-usna vrsta, labrnje (obješene gornje usne kod pasa) su slabo razvijene. Zubi imaju škarasti zagriz. Zagriz prema van (gornja vilica preko donje) je ozbiljna greška. Zubalo je potpuno.
Vrat, linija, tijelo
Vrat je jak, snažan i srednje duljine. Gornja linija je ravna, iste visine od hrpta do sapi. Prsa su mu duboka i prostrana sa dobro izraženim ali ne bačvastim rebrima . Područje prsa mu mora dosezati do lakta Leđa su široka i čvrsta. Slabine su mu jake. Krup je širok i lagano zaobljen do korijena repa. Rep je čupav i gust. U mirovanju mora visjeti nisko. Okretanje gore je dopustivo kad je pas uzbuđen, ali rep se ne smije uvijati ili nositi preko leđa. Kosti u repu bi trebali izgledati ravne i trebale bi ići do skočnog zgloba stražnjih nogu ili ispod. Kovrčava kosa na repu je greška.
Prednje noge
Ramena su umjereno spuštena nazad, ravno smještena, mišićava i nikad labava. Noge su ravne, jake i laktovi moraju biti dosta ispod ramena kad pas stoji. Šape imaju blagi luk, ali nikada nisu slabe. Rosne kandže se moraju odstraniti. Stopala su okrugla i kompaktna sa prstima u dobrom luku.
Stražnje noge
Bedra su široka, snažna i mišićava. Koljena su blago skvrčena i smanjuju se prema zglobu. Zglobovi su dosta spušteni i ravni gledajući straga. Rosne pandže se moraju odstraniti. Stopala su čvrsta i ravna, niti okrenuta prema unutra niti prema van.
Dlaka
Dlaka je gusta, umjereno duga i lagano valovita ili ravna. Ima svijetli prirodan sjaj . Previše valovita ili tupa je nepoželjno. Bernski planinski pas je pokazan prirodnom dlakom i ne bi ga se trebalo nepotrebno šišati.
Boje i šare
Bernski planinski pas je trobojan. Glavna, osnovana boja je crna. Šare su bogata rđa i bistra bijela. Simetrija šara je poželjna. Rđa se pojavljuje iznad svakog oka, na obrazima dosežući barem do usta, sa svake strane prsa, na svim četiri šapama, i ispod repa. Ima bijeli plamen i njušku vrpcu Bijele šare na prsima tipičnog oblika obrnutog križa. Vrh repa je bijeli. Bijela boja na šapama je poželjna ali ne smije biti viša od koljena. Druge šare od navedenih su greške. Bijele noge su velike greške. Bilo koja druga glavna boja osim crne je diskvalifikacija..
Držanje (hod)
Prirodni radni hod Bernskog planinskog psa je polagani kas. Iako uz održavanje njegove koristi u teškom poslu okupljanja krda, on je sposoban za brzinu i agility. Ima dobar doseg sprijeda koji se ravno nastavlja prema repu. Nema bezvezno potrošenog rada. Prednje ili stražnje noge sa svake strane slijede istu ravninu. U pojačanoj brzini noge znaju konvergirati prema centralnoj crti.
Temperament
Uvjeren su sebe, uzbuđen i dobre naravi, nikad agresivan ili sramežljiv. Bernski planinski pas bi trebao stajati mirno, premda će držati distancu u pažnji drugih.
Diskvalifikacija su plave oči i ikoja druga glavna boja osim crne.
berneseLand
Preuzeto s:
http://berneseland.tripod.com/id1.html
Ned Dec 09, 2007 11:40 pm
