Samojed

SAMOJED [FCI No. 212]
Originalni naziv rase: SAMOYED
Zemlja porekla: RUSIJA (N.K.U.)
Sekcija: 1

Opšti izgled: Samojed je arktički špic, skoro kao upisan u kvadrat. Elegantnog je izgleda, snažan, umiljat, okretan, dostojanstven i siguran.

Glava: Snažna, lobanja klinasta, potiljačna kost blago izražena. Stop dobro naglašen. Njuška jaka i velika, skoro podjednake dužine kao i lobanja. Pravilno se smanjuje (sužava) ka nosnoj pečurci. Njuška je ravna, usne dobro priležuće i malo zbijene, nosna pečurka dobro razvijena. Uglovi usana treba da budu blago prćasti što daje "samojedov osmeh".

Vilice: Makazasto zubalo.

Oči: Tamno kestenjaste, dobro usađene u očne duplje, izražavaju inteligenciju i obazrivost, razmaknute, blago iskošene u obliku badema.

Uši: Visoko usađene i dovoljno razmaknute, relativno male, trouglaste, uspravne, pokretne i blago zaobljenih vrhova.

Vrat: Jak, umereno dug i nošen ponosito uzdignut.

Telo: Dužina tela je nešto veća od visine grebena, grudni koš je dosta dubok, pas je zbijen ali okretan. Leđa su srednje dužine, mišićava, prava. Bogato nabran okovratnik. Ženke mogu da budu nešto duže od mužjaka ali čvrste u slabinskom delu i umereno pribranog stomaka. Gledano od napred, grudni koš je veliki i dosta spušten, ali nije bačvast. Rebra su dobro zaobljena. Slabine su dobro ispunjene, snažne, mišićave i blago povijena.

Noge: Dobro postavljene i mišićave, skelet je snažan i dobro naznačen. Lopatice su duge, dobro povezane i iskošene. Gledano od napred prednje noge su prave, laktovi priljubljeni uz telo. Došaplja su snažna ali fleksibilna. Zadnje noge gledano od pozadi su prave, paralelne i izrazito mišićave. Zadnji deo šape je zaobljen a skočni zglob je spušten. Peti prst treba odstraniti kod šteneta starog 3-4 dana.

Šape: Zaobljene i elastične, prsti su blago povijeni i blago rašireni.

Hod: Samojed je kasač. Hod treba da je neusiljen i energičan, prednje noge sa dobrim izbačajem, zadnje sa dobrim potiskom.

Rep: Kada je pas oprezan ili u akciji, rep je nošen povijen ka napred na leđima ili na rebrima, ali kada se odmara rep visi i doseže do skočnog zgloba.

Dlaka: Gusta, teška i elastična. Dlaka samojeda je dupla, podlaka je kratka, meka, gusta, zbijena. Pokrovna dlaka je mnogo duža, prava i teška, pritiska podlaku. Treba da obrazuje bogate nabore oko vrata i plećki, uokvirujući glavu, naročito kod mužjaka. Sa spoljne strane ušiju, na glavi i prednjim delovima nogu, dlaka je kratka i glatka, unutrašnjost ušiju je dobro odlakana sa zaštitnom dlakom. Rep je obilno odlakan. Kod ženki je dlaka često mnogo kraća i mekša nego kod mužjaka.

Boja: Bela, krem ili belo-biskvit (boja u osnovi treba da je bela sa blagaim znacima biskvit boje i nikada ne treba da ostavlja utisak bez boje). Pečurka, usne i crte oko očiju su crni. Ponekad na njušci vidimo blagu depigmentaciju.

Veličina: Idealna visina za mužjake je 57 cm, a za ženke 53 cm, sa tolerancijom ±3 cm. Ozbiljne mane: Žute oči, oborene uši, slaba građa, slab kostur, kravlje potkolenice, talasasta dlaka, duga, mlitava i opuštena. Feminizirani mužjaci ili muškobanjaste ženke, nepoverljiva priroda, rep nekorektno nošen.

Diskvalifikacione mane: Plave ili višebojne oči (raznobojne), predgriz ili podgriz, boje koje nisu dozvoljene standardom, plašljiv ili agresivan pas.

N.B. Mužjaci treba da imaju oba testisa potpuno spuštena u skrotum.

Svako odstupanje od standarda je mana koja se razmatra uzimajući u obzir vrednost psa, opšti izgled i telesne mane. Atipična odstupanja i izobličenost povlače diskvalifikaciju. Zubna usklađenost ne podrazumeva samo raspored zuba u vilici, već i vilice koje treba da su dobro razvijene.

Zubna formula je 2X-3-^ $£$]$£ = 42 zuba

Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina koje su se kasnije razvile u Europi. Neki su zadržali pastirski karakter, a drugi su se prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko pleme centralnog dijela sjevernog Sibira - Samojedi ili Neneci oduvijek su se oslanjali na svoje pse. Ovaj pas nikada nije postao lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču, postao čuvar i vjerni suputnik.* Samojed nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo najavi dolazak svakog gosta. Samojedi su bili jedinstveni među eskimskim plemenima po osobnom i radnom kontaktu sa psima. Često su članovi obitelji uzimali pse da s njima spavaju u velikim šatorima od sobove kože (Chooms) pod pokrivačima od topla sobova krzna jer su ih psi dodatno utopljivali. Djeci su dopuštali da se igraju sa štencima, a ako su kuje iz nekog razloga bile nesposobne ili nepodobne za dojenje, žene su osobno hranile i podizale mladunčad. Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je pleme Samojeda cijenilo i ustrajno socijaliziralo svoje pse.Samojed je pas vučjeg tipa. Dojmljivom i raskošnom nastupu značajno pridonosi to što je samojed snažan, aktivan, graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću. On je srednje velik pas s bogatim krznenim ogrtačem i karakterističnom grivom. Prvo što se uočava na glavi samojeda jesu njegove tamnosmeđe, tople i vesele oči, crni nos i uši koje su uspravne, trokutaste, zaobljene na vrhovima, relativno male i potpuno prekrivene dlakom. Tipičan rep je bogato odlakan, nošen savijeno prema naprijed preko leđa ili uz bok. Visine su 50-60 cm i težine 23-30 kg. Crna boja krzna selekcijom je eliminirana, a čista, blistavo bijela danas je gotovo univerzalna. Dopuštene su još i bijela s kremastom i potpuno kremastom bojom, koja se na izložbama baš i ne preferira, ali je važna kod uzgoja zbog pravilne pigmentacije. Vanjska dlaka je gruba i ravna, ne smije biti čupava, svilena ili valovita, a duža je nego u drugih arktičkih pasmina. Unutarnja dlaka tzv. poddlaka je gusta i mekana. Takva struktura dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od vanjskih utjecaja, a zahtijeva minimum brige. Iako bijelo, njegovo krzno uvijek izgleda vrlo čisto, a blato se nakon sušenja jednostavno iščetka. Besprijekorno krzno ima blistav srebrnasti sjaj. Vrlo gusta dvostruka dlaka traži redovito češljanje, posebno u proljeće i ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje, može se zamrsiti i izazvati probleme s kožom. Iščešljana dlaka može se sakupljati i kasnije korisno upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.Iz davne prošlosti potječe čak i legenda o toj pasmini. Postoji legenda da su Samojedi, pleme koje je nekada naseljavalo centralnu Aziju, živjeli sa svojim psima još i prije nego što su napustili svoju postojbinu. Legenda govori o pustinjskim ljudima koji su prije više od 35000 godina, bježeći od neprijatelja prema sjeveru kroz Mongoliju, došli do ledem okovanog Arktika. Legenda dalje priča o psima krem boje, čije je krzno izblijedjelo na arktičkom suncu kada su jednom zauvijek napustili pustinju, poprimivši srebrni odsjaj teritorija okovanog ledem koji su naselili. Oni nisu agresivni psi, a to možemo uvelike zahvaliti istoimenom plemenu koje je, zbog zajedničkog suživota, bilo koji oblik agresivnosti prema ljudima ili drugim psima kažnjavalo smrću. Višestoljetnim bliskim i neprekidnim kontaktom čovjeka i psa razvila se pasmina koja je radila ukorak s njim, odmarala se u toplini njegova doma, žestoko se borila uz njega u životnim bitkama, radeći marljivo i ustrajno imala je samo jednu želju - da ugodi čovjeku. Ali samojed nikad nije postao ponizan pas. On je veliki veseljak, koji je zadržao mnoge nonšalantne osobine svojih primitivnih predaka. Danas su prihvaćeni kao prekrasni i izrazito ljupki psi za društvo. Sa zadovoljstvom prihvaćaju svaki zadatak ili igru s bezbrižnim izrazom lica i uz tipičnu radosnu opuštenost. Smiješak samojeda je zaštitni znak pasmine i njegove vesele osobnosti.


Neke od odgajivacnica:
http://animacandida.tripod.com/index.html
http://www.nox-poli.hr/